Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška
| « Svibanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.
Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u školi kraj Šumetlice.
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.
Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
S.O.S. otvorite oči…
Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je 20. travnja 1872. u Zagrebu.
Djecu od malih nogu učimo kako žive u društvu različitih, ali i jednako vrijednih ljudi. Različitosti našem društvu daju dubinu i vrijednost.
Osobe s invaliditetom svojom različitošću, točnije rečeno posebnošću, zaslužuju poštivanje i divljenje cijele zajednice. Bez obzira na svoje zdravstveno stanje, koje je često iznimno teško, nastoje živjeti što kvalitetniji život. U ostvarivanju svojih životnih potreba, potrebna im je pomoć i podrška svih članova našeg društva pa i onih najmlađih.
Učenici razredne nastave su tijekom paraolimpijskog školskog dana nakratko iskusili s kakvim se sve problemima susreću osobe s invaliditetom. Svaki dan izvršavamo radnje kojih nismo niti svjesni, no pokušamo li ih izvoditi zatvorenih očiju, koristeći samo jednu ruku ili nogu, ili ne koristeći niti jednu, situacija se naglo mijenja. Tek tada shvaćamo koliko smo sretni i kako je mnogim ljudima ta sreća uskraćena. Kroz brojne vježbe, izradu plakata i likovne radove učenici su razvijali razumijevanje i prihvaćanje osoba s invaliditetom. Vjerujemo kako će upravo naši najmlađi u budućnosti stvoriti društvo jednakosti, bez barijera i predrasuda.
MALI NOVINARI I UČITELJICA DANIJELA LAKTAŠIĆ
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
