Svjetski dan rukopisa obilježava se 23. siječnja, a osmišljen je 1977. godine kada su učitelji primijetili kako se umjetnost pisanja rukom postupno gubi kao važna vještina u svakodnevnom životu. Nažalost, situacija nije mnogo bolja ni danas, gotovo pedeset godina nakon nastanka ideje o obilježavanju Dana rukopisa. Pod snažnim utjecajem ubrzanog razvoja tehnologije pisanje rukom sve je ugroženije, osobito među mlađim generacijama.
Upravo su se zato učenici 7. a razreda uključili u raspravu o toj temi održavši debatu o važnosti rukopisa. Tezu „Olovka je prepreka u razvoju obrazovanja“ branili su učenici afirmacijske skupine koji su nizom argumenata o brzini, točnosti i dostupnosti digitalne tehnologije pridobili naklonost sudaca. Ipak, učenici negacijske skupine iznimno su uvjerljivo branili stav da je pisanje rukom osobniji način izražavanja, ekološki prihvatljiviji te financijski dostupniji svima.
Osim raspravom, Svjetski dan rukopisa obilježen je i kreativnim aktivnostima. Učenici 5. a, 6. a i 6. c razreda okušali su se u potrazi za blagom, pri čemu su morali čitati različite čitke i nečitke rukopise, tražiti skrivene poruke napisane rukom te ih prepisivati urednim i lijepim rukopisom.
Ovim su aktivnostima učenici pokazali da rukopis nije samo sredstvo pisanja, nego i dio osobnog identiteta, kulturne baštine i kreativnog izražavanja. Svjetski dan rukopisa podsjetio nas je koliko je važno očuvati tu vještinu i u digitalnom dobu te pronaći ravnotežu između suvremene tehnologije i vrijednosti koje nosi pisana riječ.
učiteljica hrvatskoga jezika Kristina Strinavić
