Svjetski dan plesa obilježava se 29. travnja još od 1982. godine, a osnovna ideja obilježavanja tog dana je podsjećanje javnosti na ples kao umjetnički oblik izražavanja te uživanje u njegovoj univerzalnosti koja prevladava sve političke, kulturne i etičke prepreke.

Koliko je ples važan u životu jedne djevojčice, sedmašice, učenice OŠ Ljudevita Gaja N. Gradiška iz prve ruke mogla je saznati Maja Štefanac, novinarka, učenica osmog razreda OŠ Ljudevita Gaja N. Gradiška.

Iris Lalić vratila se u nedjelju 27.travnja s natjecanja u Križevcima gdje je osvojila dva pehara za osvojena dva prva mjesta. Kao uvijek pokazala je talent i predanost plesu čime je ponosno predstavila plesni studio uz ostale plesače. Njezin uspjeh dolazi upravo na Međunarodni dan plesa 29. travnja. Čestitamo Iris na sjajnim rezultatima i želimo joj još puno uspjeha na plesnoj sceni!

Razgovor s Iris Lalić predložen je na županijskoj razini LiDraNo za državnu razinu. Napokon ga možemo objaviti u cijelosti. Pročitajte što je Maja pitala svoju prijateljicu Iris u vrlo zanimljivom razgovoru.

                                            Razgovor s Iris Lalić

                                          Uživam biti na pozornici

• Odlični plesači nisu odlični zbog svoje tehnike, nego zbog svoje strasti
• Ples nije samo ženski sport

      Ona je skromna, nenametljiva i iznimno nadarena. Učenica je sedmog razreda naše škole i upravo se vratila s još jednog plesnog natjecanja u Beču, a već priprema sljedeće koje će biti ove godine u Istanbulu. Iris Lalić ne sjeća se svojih prvih plesnih koraka, ali zna kako je ples vrlo rano postao dio njezina života jer je majka dobro procijenila da ima razvijen osjećaj za ritam i glazbu.

      Je li naporno gotovo svaki vikend provesti na nekom natjecanju?

       Kad su u pitanju udaljenija mjesta i putovanje autobusom, dosta je naporno, ali većinu vremena provedenog na natjecanjima mogu gledati nastupe drugih plesača, podržavati ih, uočiti neki novi plesni pokret ili ponavljati svoju koreografiju. Nikada mi nije dosadno, to je kvalitetno iskorišteno vrijeme. Nisam baš sretna kada program natjecanja kasni i onda moram čekati iza pozornice svoj red, ali i čekanje ima svoju svrhu. Vježbam svoje strpljenje. Iznimno je važno da mama prati stanje na cestama prije polaska jer nikad ne znamo što može izazvati kašnjenje na natjecanje. Jednom nam se zgodom, na povratku iz Požege, ugasio auto. Sva sreća pa je bio povratak s natjecanja. Mama je mene i sestru pustila van dok riješi kvar i rekla da samo vičemo ako ugledamo vuka, lisicu ili medvjeda. Slatko smo se nasmijale.

 Možeš li izdvojiti najdraže natjecanje i nagradu?

      Najteže mi je izdvojiti jedno jer sam bila na mnogo natjecanja, ali evo nekih: „Fest dance“ natjecanje u Riminiju (Italija), „Dance Cup“ u Križevcima, kvalifikacije za „Svjetsko plesno

natjecanje“ u Požegi na koje idemo već nekoliko godina, i nastupi na najvećem natjecanju u svijetu plesa – „Dance World Cup“. Svake godine je u drugoj državi, pa sam kao dio predstavnika Republike Hrvatske sudjelovala na natjecanju u Španjolskoj, Portugalu i Češkoj.

         Na policama u mojoj sobi stoji više od petnaest pehara za posebne uspjehe. Od najdražih izdvojila bih pehar za najbolji talent cijelog natjecanja u dobnoj skupini „children“, zatim nekoliko pehara koje sam više puta osvojila za najbolju solo koreografiju, dvaput za najbolji duo i naravno ulazak u „Galu“ (10 najboljih koreografija na natjecanju) i osvojeno treće mjesto u Gali. Oko zrcala imam obješeno više od stotinu medalja koje me podsjećaju na lijepe događaje i nastupe.

   Jesi li na plesnim natjecanjima stekla nova prijateljstva?

     Upoznala sam puno prijatelja iz različitih država i gradova te plesnih trenera i umjetnika. Svi smo podrška jedni drugima pa je lako sprijateljiti se, a pošto često idem na natjecanja, neke prijatelje redovito viđam. Isto tako često nastupamo na plesnim priredbama drugih klubova, pa sam i na taj način stekla nove prijatelje.

   Koji je dio natjecanja najzanimljiviji?

     Teško pitanje! Obogaćuju me odlasci na natjecanja i brojna plesna gostovanja. Bude li slobodnog vremena, upoznajem znamenitosti pojedinih gradova i zemalja. Osobito volim spremanje u kostime i šminkanje. Ne smeta mi ni napetost pred nastup, a najdraži dio natjecanja je dodjela medalja i nagrada, pljesak publike i navijača.

  Koliko često treniraš?

     Treniram skoro svaki dan jer tako održavam svoju prirodnu fleksibilnost. U Novoj Gradiški tri puta tjedno, a s još nekoliko „gumenih“prijateljica idem na gimnastiku u Požegu

dva puta tjedno. Moji plesni treninzi obično traju tri sata jer treniram u dvije dobne skupine, a gimnastički treninzi traju po jedan sat. Idem i na dodatni trening subotom kada nam trenerica priprema isključivo solističke koreografije. Dobijemo samo pauzu za ručak.

   Kako usklađuješ školske obveze i plesne aktivnosti?

    Smatram da sam organizirana osoba i dobro usklađujem školu i ples. Najteže je napraviti dobar raspored i neprestano biti motiviran. Zasad uspijevam. Ples je postao dio mog života – dobra navika, a jedna od većih dobrobiti je ta što uvijek znam pozirati pri fotografiranju.

   Što osjećaš kad si na pozornici?

     Dok plešem, vrijeme stane. Najdraže mi je kad se uživim u plesni karakter izrazom lica i pokretima tijela, kao da pričam priču. Ne stignem gledati reakcije gledatelja, ali itekako čujem povike odobravanja i završni pljesak. Tada znam da su se trud i sati vježbanja isplatili. Užitak je biti na pozornici.

  Kako ljudi u tvojoj okolini reagiraju kad im kažeš što treniraš?

     Većina osoba, kojima kažem čime se bavim, kaže kako im je to lijepo za djevojčice, ali se čude i ne podržavaju dječake plesače, što po meni nije pravedno. Dječaci plesači su češće fizički spretniji i snažniji od dječaka koji se bave nekim „muškim“ sportom. Ponekad se ljudi samo nasmiju jer misle da je to lako i da ples nije sport, a ja znam da ne bi izdržali istezanje ni zagrijavanje, a kamoli višesatne treninge.

       Vršnjaci u školi često izraze želju: „Iris, otpleši nešto ili mi pokaži kakav plesni trik!“ Ne shvaćaju da je za neke od pokreta potrebno puno vježbe i da bi se mogli ozlijediti ako ga pokušaju izvesti bez prethodne pripreme.

    Želiš li i u budućnosti aktivno plesati?

    Zasad ne razmišljam o dalekoj budućnosti, ali sebe definitivno vidim u plesu. Planiram, uz školu koju odaberem, i dalje usklađivati plesne treninge i biti plesačica. Znam da će me moja obitelj podržati. Želim se okušati i u drugim plesnim izričajima, npr. klasičnim plesovima, te pokušati spojiti modernu koreografiju s tradicionalnom glazbom.

Ovom prilikom želim zahvaliti mami jer me neprestano potiče i znam da je jako ponosna na mene. Uživat ću i dalje u svakom novom pokretu!

Maja Štefanac OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška

fotografije: obiteljski album Lalić