„Naučite djecu da se smiju, da misle lijepo, upozorite ih da njihova htjenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.“

Riječi su ovo poznatog vukovarskog novinara i ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića koji nas svojim pričama poziva na čuvanje sjećanja o Gradu Heroju. Njegove priče i zapise iz Domovinskoga rata djeca su susrela u školskim udžbenicima. Naši osmaši 13. listopada 2025. godine dobili su priliku doživjeti „svoju vukovarsku priču“. U ranim jutarnjim satima učenici osmih razreda u pratnji svojih razrednika (Veronike Terzić, Veronike Višić, Gordana Pribanića i Ivane Meglajec) krenuli su prema Vukovaru. Prva naša lokacija bila je „Memorijalni centar Domovinskoga rata Vukovar“ čiji je odgojno-obrazovni zadatak upoznati učenike kroz predavanje o vrijednostima Domovinskog rata i značaja Bitke za Vukovar u obrani suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti suvremene Republike Hrvatske. Učenici su nakon predavanja stekli temeljne informacije o uzrocima, tijeku i posljedicama rata. Doznali smo kako je Vukovar svojim herojskim otporom dao vremena ostatku Hrvatske u pripremi za obranu Domovine.  

Nakon predavanja uslijedio je obilazak memorijalnih lokacija koje svjedoče o stradanjima, žrtvama i boli koju je junački podnio Grad Heroj. Prva lokacija – Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata. Nastalo 1998. godine otkrićem najveće masovne grobnice u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Voditeljica nam objašnjava kako su tijela ljudi otpremljena izvan grada i zakopana u jami kraj gradskoga groblja. Završetkom mirne reintegracije 1998. godine odande je ekshumirano 938 tijela, a na mjestu masovne grobnice danas se nalazi 938 bijelih mramornih križeva, po jedan u spomen na svaku žrtvu. U središnjem dijelu groblja, 5. kolovoza 2000. godine, postavljen je spomenik od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u središtu je „zračni“ križ i vječni plamen.

Druga lokacija – Spomen dom Ovčara. Hangar koji je prije rata služio kao skladište poljoprivredne mehanizacije. Od rujna 1991. godine pretvoren je u logor za nesrpsko stanovništvo grada i okolice. U hangar je 20. studenoga dovezeno više od 260 hrvatskih branitelja i civila iz vukovarske bolnice. Po dolasku su im oduzete dragocjenosti i osobni predmeti. Preživjeli su u večernjim i noćnim satima istoga dana voženi na lokaciju u blizini hangara gdje ih je usred oranice čekala iskopana jama. Njih 200 smaknuto je hicima i zakopano bez ikakvog obilježja.

Na stropu se nalazi po jedna žaruljica-zvijezda za svakog ubijenog i nestalog u hangarima Ovčare. U podu su instalirane čahure kao simbol sredstva izvršenja zločina. Slike ubijenih i nestalih iz vukovarske bolnice raspoređene su po zidovima nizom u obliku pletera koje se naizmjenično pojavljuju iz mraka. I dok vas sa zida promatraju zamišljene i tužne oči, ne možete ne zapitati se, koja im je bila zadnja misao, čije im je ime bilo zadnje na usnama….Jer njihova imena, sigurno su zapisana u zvijezdama.

U središnjem dijelu poda nalazi se zdenac života ili spirala smrti, kojom do dna i natrag putuju imena 261 žrtve. Spirala simbolizira vir koji je progutao njihove živote. U dnu je upaljena svijeća koja predstavlja Kristovo svjetlo.

Nakon saznanja o okrutnim i bolnim sudbinama ljudi uputili smo se u vukovarsku bolnicu. Gledajući kratak film doznajemo da je bolnica bila pod stalnom neprijateljskom vatrom, unatoč velikom crvenom križu koji je, postavljen na krov bolnice, signalizirao neprijateljskom zrakoplovstvu da je riječ o mjestu zaštićenom Ženevskim konvencijama. Unatoč tomu, tijekom tromjesečne opsade grada na krug bolnice svakodnevno su padali projektili. Medicinsko osoblje i pacijenti premješteni su u podrum bolnice gdje su liječnici radili u neadekvatnim uvjetima i bez potrebne medicinske opreme. Dana 20. studenoga 1991. godine pripadnici JNA zaustavili su međunarodne promatrače u središtu grada te su za to vrijeme iz bolnice izveli više od 260 ljudi koji su ubijeni na Ovčari ili nekoj drugoj lokaciji, a za mnogima se još i danas traga. Danas u podrumu bolnice posjetitelji mogu vidjeti multimedijsku prezentaciju o bolnici tijekom opsade Vukovara i vjernu rekonstrukciju podruma tijekom opsade grada.

Sljedeća lokacija je Spomen dom hrvatskih branitelja u Borovu naselju kraj mjesne zajednice u kojoj je 1991. godine bilo zapovjedništvo toga dijela grada. Zgrada je napravljena u obliku čvrsto stisnute šake koja simbolizira snagu kojom se Vukovar branio od agresije. U središtu Doma je ponor s kupolom uništenog tenka bivše JNA, a uokolo su ispisana imena poginulih pripadnika 204. vukovarske brigade.

Ispred Spomen doma je tenk kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji te bista Blage Zadre, junaka grada Vukovara koji se borio i vodio branitelje upravo u ovom dijelu Vukovara.

Uslijedio je panoramski pregled uz detaljno predavanje o „Kukuruznom putu“ ili „Putu spasa“

Ime „Kukuruzni put“ odnosi se na veći broj poljskih puteva kroz kukuruzišta koji su vodili od vukovarskog prigradskog naselja Lužac do sela Bogdanovci. „Put spasa“ bio je žila kucavica za okupirani Vukovar jer su se tim putem dobavljali hrana, lijekovi, medicinske potrepštine, streljivo i svježe ljudstvo, a izvlačili su se najteži ranjenici. Prvog listopada 1991. godine agresor je okupirao selo Marinci, ostavivši time Vukovar u potpunom okruženju sve do prestanka organizirane obrane grada u studenome.

Posljednji koji su u Vukovar ušli kukuruznim „Putem spasa“ bili su dragovoljci i pripadnici HOS-a iz Zagreba, na čiji je poticaj izgrađena zavjetna kapelica. Duž puta postavljeni su drveni križevi.

Logor Velepromet bio je sabirni logor u Vukovaru pod srpskom upravom od 1991. godine, gdje su držani hrvatski zarobljenici, vojnici i civili tijekom bitke za Vukovar. Ovčara je sinonim za pokolj vukovarskih branitelja, civila i medicinskog osoblja, koji su odvedeni iz bolnice te u noći sa 20. na 21. studenog 1991. godine ubijeni i bačeni u iskopanu jamu na farmi u blizini Vukovara. Među žrtvama je bio i novinar Siniša Glavašević.

U samom Memorijalnom centru Domovinskoga rata mogli smo razgledati oružanje kojim je raspolagala Hrvatska vojska tih ratnih godina. Nakon toga uslijedio je ručak i Škola mira gdje smo poslušali zanimljivo predavanje o miru i okušali se u natjecateljskom duhu. Našu školu ponosno su predstavljali učenici Lorena Jurišić i Karlo Radman. Po završetku kviza dobili su priznanje koje će ih podsjećati na dan proveden u Vukovaru.

U popodnevnim satima uslijedio je mirniji dio predavanja i razgledavanja Muzeja vučedolske kulture te Dvorca Eltz i Crkve sv. Filipa i Jakova. Učenici su uz stručno vodstvo proširili svoje znanje o povijesti Vukovara, njegovom umjetničkom nasljeđu te duhovnoj tradiciji.

U kasnim večernjim satima krenuli smo kući puni dojmova, raznih emocija i promišljanja. Cilj ovoga projekta je naučiti razvijati empatiju i pijetet. Naša djeca su svakako naučila puno toga. Znaju da je njihovo odrastanje neusporedivo s odrastanjima djece iz Vukovara. Naše klupe, parkove, kina, ulice nitko nije dirao. Imamo svoju prošlost, sjećanja na nju žive u nama. Radujemo se budućnosti i trenutcima u kojima živimo.

Zahvalni i sretni što živimo mirnim životom ispunjenim ljubavlju, prijateljstvom, sigurnošću i slobodom.

Dragi branitelji,  

hvala Vam za hrabrost, za živote koje se dali za nas, hvala Vam za Vukovar i Hrvatsku!

Izvor: Memorijalni centar Domovinskoga rata

tekst i fotografije: Ivana Meglajec, učiteljica hrvatskoga jezika