preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Login
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

 

 

"Mozak nije posuda koju treba napuniti,

već vatra koju treba zapaliti" 

(Plutarh)  

- prethodni citati -

Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 3. 2011.

Ukupno: 689605
Ovaj mjesec: 3057
Ovaj tjedan: 439
Danas: 3
GODIŠNJAK

ŠKOLSKA PREHRANA

e-Škole

 

HIMNA ŠKOLE

 

Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.

Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u  školi kraj Šumetlice.
 
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.

HIMNA EKO-ŠKOLE

  

Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
 
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
    
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
 
S.O.S. otvorite oči…

EKO KODEKS

DIJAMANTNI CERTIFIKAT

LOGO STOP NASILJU

LJUDEVIT GAJ

Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je  20. travnja 1872. u Zagrebu.

Obrazovanje

 

 

 

 

Naslovnica
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Djetinjstvo u davna vremena – izložba povodom Međunarodnog dana muzeja
Autor: Marinela Banovčić, Dinko Šimić, 19. 5. 2022.

Povodom Međunarodnog dana muzeja u Gradskom muzeju Nove Gradiške 18. svibnja 2022. otvorena je izložba vrlo zanimljive tematike – Djetinjstvo u davna vremena. Novinari OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška  i učiteljica hrvatskog jezika Marinela Banovčić  bili su na samom otvorenju izložbe te upoznali autoricu izložbe  dr. sc. Dariju Ložnjak Dizdar s kojom su i porazgovarali. Dr.sc. Darija Ložnjak Dizdar bila je uistinu ugodna sugovornica, učenicima je rasvijetlila  teme povezane s arheologijom kao i institucijama poput Arheološkog muzeja u Zagrebu i Instituta za arheologiju. Naime, suautor izložbe je dr.sc. Ivan Drnić, a likovno je izložbu osmislila i postavila gospođa Slađana Latinović. Valja naglasiti kako je navedena izložba nakon Etnografskog muzeja u Zagrebu, došla u goste u naš muzej. Shvatili smo kako nije nimalo lako, na temelju ostataka starih više tisuća godina, složiti sliku koja će dati odgovore o načinu života prapovijesne djece; čime su se djeca hranila i igrala, kakav im je bio status u društvu itd. Prikupljenih predmeta nema puno, a uglavnom su figurice i malo posuđe. Svakako preporučamo posjetiti izložbu, a razgovor s gospođom. D. Ložnjak Dizdar naknadno objavljujemo.

 


Novinari iz OŠ Ljudevita Gaja razgovarali su s autoricom izložbe „Djetinjstvo u davna vremena“ dr.sc. Darijom Ložnjak Dizdar.

Koliko je važno imati muzejski prostor u mjestu stanovanja i zašto?

Vrlo je važno, zato što je to mjesto na kojemu se možete susresti s prošlošću, sa svim materijalnim ostatcima i pisanim izvorima te možete proučavati baštinu svoga kraja. Muzej je vrlo zanimljivo mjesto za istraživanja.

Što sve radi arheolog?

Arheolog ima izazovno zanimanje, bila sam malo mlađa od vas kada sam odlučila što ću jednom biti kad odrastem. Na svu sreću moji snovi su se ostvarili.

Arheolog vam je kao poljoprivrednik, mora voljeti sunce i kišu, pri obavljanju posla podnosi sve vremenske uvjete. Radimo na zemlji, kopamo, otkrivamo materijalne ostatke ljudi koji su davno živjeli, prema oblicima svrstavamo ostatke u vremensko razdoblje. To je terenski dio posla, a onda slijedi proučavanje, te slaganje činjenica, kao da slažete slagalicu i kreirate priču iz prošlosti.

Iz navedenoga zaključujemo kako je posao koji radite složen,  dinamičan i zanimljiv. Što Vam je ipak najdraže raditi?

Najdraži dio posla mi je spoznaja kako mogu spajati činjenice od trenutka otkrića nekog predmeta na nalazištu, proučavanja,  i na kraju  pisanja znanstvenog rada kao zaključka cijelog procesa. Lijepo je kad mogu rastumačiti jedan mali dio povijesti.

Jeste li ikada, pri iskopavanju, bili nespretni pa se dogodila nezgoda?

Hvala na pitanju, jesam. Pri iskopavanju nam se često dogodi da „motikom“ ili „špahtlom“ zagrebemo neki predmet ili ga slomimo. Na početku svoje karijere sam imala takvu nezgodu. Iskopavali smo ojačanje za štit keltskog ratnika, nespretno sam ga uzela i jedan mali dio mi je samo ostao u ruci, ostalo je palo u više komada. Bila sam pod velikim stresom, ali sreća što postoje restauratori pa su sve slijepili u cjelinu. Takve situacije su uobičajene kad rukujete starim predmetima.

Kakav je osjećaj kad otkrijete ostatke ljudskog tijela, a ne samo predmete različite namjene?

Osjećaj je poseban. Kad otkrijete grob s ljudskim ostatcima i to otvarate nakon nekoliko stotina ili tisuća godina, kao da ste otvorili vremensku kapsulu. U pozadini je uvijek neka životna priča koju će arheolog rasvijetliti zajedno s kolegama antropolozima. Kad antropolozi iznesu svoju priču, nakon što prouče starost kostiju, možemo znati kako je pokojnik preminuo, je li bio bolestan, kako se ozlijedio pa je ishod bila smrt, je li bio muškarac ili žena…arheolozi priključe predmete koje su pronašli i nastane jedna nova priča.

Današnja izložba ima naslov „Djetinjstvo u davna vremena“. Što ste zaključili o životu djece u prošlosti?

Djecu smo prepoznali prema antropološkim ostatcima. Nakon istraživanja, otkrili smo bolesti od kojih su bolovali, saznali smo dosta o prehrani djece jer su u grobovima pronađene posude i ostatci hrane, pronašli smo dosta igračaka, iako je većina napravljena od drveta, ali i kamena i keramike. Djeca su vrlo rano uključivana u život zajednice, sudjelovala su izradi potrebnih predmeta, ali su se i igrala i učila.

Na kojim ste lokalitetima pronašli najviše predmeta koje povezujete s odrastanjem djece?

Najstarija nalazišta stara su oko 1500 godina, a danas znamo kako su djeca bila ravnopravni članovi društva. Predmeti koje smo pronašli, bili su na više nalazišta. Budući da je Dolina vaš zavičaj, istaknula bih navedeno selo u blizini Nove Gradiške kao mjesto gdje smo pronašli dosta ostataka zajednica ljudi iz kasnog brončanog doba.

Kako usklađujete svoju profesiju i privatni život jer posao arheologa zahtijeva terenski rad i dulji izostanak od kuće i obitelji?

Meni su se zvijezde poklopile jer ovo je i moj poziv, a ne samo posao.  Moj suprug je arheolog i on me razumije. Potječem iz brojne obitelji koja mi je podrška. Često vodim i svoju djecu kad je u pitanju terenski rad. Hvala vam na zanimljivim pitanjima i čim budemo radili u Dolini, obavijestit ću vas da vidite uživo što i kako radi arheolog.

 

Novinari zahvaljuju dr.sc. Dariji Ložnjak Dizdar na informacijama o poslu, ali i pozivu koji svakodnevno obavlja, te promovira u muzejima.

 

Web novinari OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Fotografije: učenici  novinari OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška (Dorijan Butina, Ena Vujić, Lucija Špehar, Lana Krilj i Maja Petrović)





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju